Vaspitanje šteneta: kako rešiti grickanje, ujedanje i druge probleme
Saveti za vaspitanje šteneta: kako zaustaviti grickanje nameštaja, ujedanje ruku, naučiti psa da vrši nuždu napolju i uspostaviti dominaciju bez kažnjavanja. Stručni saveti za srećan i zdrav odnos sa psom.
Vaspitanje šteneta: od grickanja nameštaja do uspostavljanja pravilnog odnosa
Dolazak šteneta u dom jedan je od najlepših trenutaka, ali i početak perioda u kojem je potrebno mnogo strpljenja, doslednosti i pravilnog pristupa. Mnogi vlasnici se suočavaju sa sličnim izazovima: štene grize nameštaj, papuče, ruke, grebe fotelje, ne želi da vrši nuždu napolju, a ponekad pokazuje i znake dominacije. Ovi problemi su česti, posebno kod pasa koji su uzeti vrlo mladi, pre navršenih deset do dvanaest nedelja, kada ih majka nije stigla naučiti osnovama ponašanja. U ovom tekstu ćemo detaljno objasniti kako da pristupite vaspitanju šteneta, kako da sprečite neželjeno ponašanje i kako da izgradite odnos poverenja i poštovanja.
Razumevanje ponašanja šteneta
Prvi korak ka uspešnom vaspitanju jeste razumevanje zašto se štene ponaša na određeni način. Štene koje grize nameštaj, ruke ili papuče najčešće to ne radi iz zlobe, već iz nekoliko razloga. Prvo, u periodu od dva do šest meseci, štenetu rastu zubi i desni su mu osetljive i svrbe, pa mu je potreban predmet za žvakanje. Drugo, štene kroz igru i žvakanje istražuje svet oko sebe. Treće, ako je uzeto prerano od majke i legla, nije imalo priliku da nauči kontrolu snage ugriza i granice prihvatljivog ponašanja. Zbog toga je uloga vlasnika da preuzme odgovornost i nauči štene pravilima.
Važno je shvatiti da štene ne sme davežba jačinu ugriza na rukama vlasnika ili na nameštaju. Za to služe isključivo igračke i predmeti namenjeni za žvakanje. Svaki put kada štene pokuša da gricne ruku, nogu ili nameštaj, treba ga odvratiti oštrim „ne“ i odmah mu ponuditi odgovarajuću igračku. Doslednost je ključna: ako jednom dozvolite grickanje ruke jer je „slatko“ ili „kroz igru“, štene će to shvatiti kao dozvoljeno ponašanje. Psi su tvrdoglavi i brzo uče šta im se dopušta, pa se pravila moraju postaviti od prvog dana.
Grickanje i ujedanje: kako reagovati i kako sprečiti
Grickanje je normalna faza u razvoju šteneta, ali je važno da se na vreme uspostavi kontrola. Nikada nemojte dopustiti da štene gricka vaše ruke, čak i kada izgleda bezopasno. Naučite štene da je igračka njegova i da sa njom može da radi šta želi, dok je sve ostalo tuđa imovina. Kada štene ugrize za ruku, odmah prekinite igru, recite oštro „ne“ i okrenite se ili udaljite na nekoliko sekundi. To je način da štene shvati da ugriz znači kraj zabave. Zatim mu ponudite igračku i pohvalite ga kada je uzme.
Postoji mnogo vrsta igračaka namenjenih za žvakanje: gumene, plastične, platnene, one koje mogu da se napune poslasticama. Izbegavajte mekane plišane igračke jer ih štene može lako raskomadati i progutati delove, što može biti opasno. Takođe, ne dajte štenetu stare papuče ili stvari koje nose vaš miris, jer će tako naučiti da su papuče i odeća dozvoljene za igru. Umesto toga, kupite nekoliko različitih igračaka i rotirajte ih kako bi štene uvek imalo nešto novo i zanimljivo.
Kada štene počne da grize nameštaj, fotelje ili tepih, nemojte ga udarati. Fizičko kažnjavanje može izazvati strah, agresiju ili pogoršati problem. Umesto toga, koristite oštru reč „ne“ ili „fuj“, prekinite neželjeno ponašanje i usmerite pažnju na igračku. Ako štene ne odustaje, odvojite ga u drugu sobu na kratko ili ga stavite u ograđeni prostor (puppy pen) sa igračkama i vodom. Doslednost i strpljenje su od suštinskog značaja. Psi ne povezuju kaznu sa događajem koji se desio pre više od nekoliko sekundi, pa je kažnjavanje nakon što je štene već napravilo štetu potpuno beskorisno i može samo zbuniti životinju.
Učenje vršenja nužde napolju
Jedan od najčešćih izazova u vaspitanju šteneta jeste kućni trening, odnosno učenje da se nužda vrši napolju ili na predviđenom mestu. Štenci imaju slabu kontrolu bešike i creva, pa je potrebno često izvođenje napolje. Mlado štene treba izvoditi odmah nakon buđenja, nakon jela, nakon igre i pre spavanja. U početku, to može biti i svakih sat do dva. Nagrađujte štene kada obavi nuždu napolju - pohvalom ili poslasticom. Ako se desi nesreća u kući, nemojte grditi štene. Očistite mesto bez ostavljanja mirisa (koristite sredstva na bazi enzima) kako štene ne bi ponovo vršilo nuždu na isto mesto.
Neki vlasnici koriste novine ili pelene za pse kao privremeno rešenje, ali dugoročno je najbolje da štene nauči da vrši nuždu napolju. Ako živite u stanu, organizujte redovne šetnje i budite strpljivi. Štenci obično mogu da izdrže onoliko sati koliko imaju meseci starosti, plus jedan. Na primer, štene od dva meseca može da izdrži oko tri sata. Međutim, svako štene je individua, pa prilagodite raspored.
Uspostavljanje dominacije i granica
Mnogi vlasnici se plaše da će njihov pas postati dominantan ili agresivan ako mu se ne postave jasne granice. Istina je da psi, kao društvene životinje, traže vođu. Čovek mora biti alfa, a pas omega - to je osnovna postavka koja obezbeđuje mir i sigurnost u domu. To ne znači da treba biti grub ili nasilan. Naprotiv, dominacija se uspostavlja doslednošću, pravilima i mirnim, odlučnim vođenjem. Pas treba da zna šta se od njega očekuje i šta je zabranjeno. Jednom kada se pravilo postavi, ne sme biti popuštanja, ma koliko pas molecivo gledao.
Postavljanje granica počinje od najranijeg uzrasta. Na primer, pas ne sme da ulazi u određene sobe, ne sme da skače na nameštaj bez dozvole, ne sme da uzima hranu sa stola. Hranjenje treba da bude u okviru rituala: vi jedete prvi, pas posle. Ulazak i izlazak iz kuće takođe treba da budu kontrolisani - pas ulazi kada mu vi kažete. Ove male stvari jačaju vašu poziciju vođe. Takođe, važno je da svi članovi porodice primenjuju ista pravila, jer pas inače uči da može da manipuliše različitim ljudima.
Fizičko kažnjavanje, udaranje po njušci ili vučenje za uši, ne samo da je nehumano, već može da uništi poverenje i izazove agresiju. Umesto toga, koristite svoj glas, govor tela i nagrade. Pas koji poštuje vlasnika slušaće iz želje da mu udovolji, a ne iz straha.
Socijalizacija: ključ za stabilnog psa
Socijalizacija je proces upoznavanja šteneta sa različitim ljudima, životinjama, mestima i situacijama. Što je štene više izloženo raznolikim iskustvima u ranom uzrastu, to će kao odrastao pas biti sigurnije i mirnije. Međutim, socijalizacija mora biti pozitivna - štene treba da stiče dobra iskustva. Ne vodite štene na mesta gde je previše buke, gužve ili gde može biti preplašeno. Umesto toga, postepeno ga izlažite novim situacijama i nagrađujte kada pokaže smirenost.
Posebno je važno da se štene upozna sa drugim psima, ali samo sa psima koji su mirni, vakcinisani i koji imaju strpljenja za mladog psa. Igra sa drugim psima pomaže štenetu da nauči govor tela i granice. Takođe, upoznajte štene sa decom, starijim osobama, ljudima u uniformama, biciklima, automobilima i drugim zvucima. Ako štene pokaže strah, nemojte ga prisiljavati, već ga polako izlažite uz pozitivne asocijacije.
Mnogi stručnjaci preporučuju upisivanje šteneta u školu za pse ili pohađanje časova osnovne poslušnosti. Tamo će štene imati priliku da se socijalizuje u kontrolisanim uslovima, a vi ćete naučiti kako da pravilno komunicirate sa svojim psom. Međutim, časovi ne zamenjuju svakodnevni rad kod kuće. Vlasnik mora biti taj koji dosledno sprovodi pravila i vežba sa psom.
Specifičnosti rasa: radni psi i psi sa izraženim nagonima
Neke rase pasa su stvorene za specifične zadatke i imaju izražene radne nagone, snagu i potrebu za mentalnom i fizičkom stimulacijom. To uključuje rase kao što su nemački ovčar, rotvajler, crni ruski terijer, haski, samojed, čau čau, pit bul i druge. Ovi psi nisu za svakoga i zahtevaju iskusnog vlasnika koji će im pružiti adekvatnu obuku, dovoljno kretanja i jasnu strukturu. Ako se takav pas zapostavi ili se sa njim ne radi, može da postane destruktivan, da beži, da bude dominantan ili čak agresivan.
Na primer, crni ruski terijer je rasa koja je nastala za potrebe vojske i policije. Izuzetno je inteligentan, snažan i privržen svom vlasniku, ali zahteva čvrstu ruku i dosledno vođenje. Pravilno vaspitan, ovaj pas može biti izuzetno stabilan i poslušan, ali ako se prepusti sam sebi, može postati nepredvidiv. Slično važi i za rotvajlere, koji su odlični porodični psi kada su pravilno socijalizovani i obučeni, ali mogu biti opasni ako se koriste samo za čuvanje i ako se prema njima postupa grubo.
Sa druge strane, i male rase, poput pekinezera, mogu imati problema sa ponašanjem ako se preterano maze i ako im se ne postave granice. Pas bilo koje rase može da postane razmažen i neposlušan ako mu se sve dopušta. Zato je važno prilagoditi pristup rasi, ali i karakteru jedinke. Uvek se konsultujte sa stručnjakom ako niste sigurni kako da postupate.
Bekstvo i sklonost ka skitnji
Neki psi imaju izraženu sklonost ka bežanju iz dvorišta ili doma. To može biti posledica nagona za parenjem, lovačkog instinkta, dosade ili nedovoljne obuke. Mužjaci u periodu parenja mogu da pređu kilometre kako bi pronašli kuju u teranju, a lovački psi mogu da odu u potragu za divljači. Ako pas beži, to nije znak da je nesrećan ili da ga ne volite, već najčešće instinkt. Međutim, vlasnik je taj koji mora da obezbedi siguran prostor i da radi na poslušnosti.
Da biste sprečili bekstvo, obezbedite adekvatnu ogradu, kapiju sa sigurnim zatvaračem i nadzor. Ako pas živi u dvorištu, nikada ga ne ostavljajte vezanog na duže vreme jer to može izazvati frustraciju i agresiju. Umesto toga, obezbedite mu dovoljno kretanja, mentalne stimulacije i igre. Vežbajte komande „dođi“ i „ostani“ u kontrolisanim uslovima, koristeći dugo uže i nagrade. Pas treba da nauči da dolazak kod vlasnika uvek znači nešto pozitivno.
Ako pas ipak pobegne, nemojte ga kažnjavati kada se vrati. To je kontraproduktivno jer će pas povezati povratak kući sa kaznom i sledeći put će možda izbegavati da se vrati. Umesto toga, nagradite ga i pohvalite, čak i ako ste zabrinuti i ljuti. Pas će naučiti da je dolazak kući bezbedan i prijatan.
Profesionalna pomoć i dresura
Ako se suočavate sa ozbiljnijim problemima u ponašanju, kao što su agresija prema ljudima ili drugim psima, ne ustručavajte se da potražite pomoć profesionalnog dresera ili bihejviorista. Dresura ne mora da bude skupa, a može da spasi vaš odnos sa psom i spreči ozbiljne incidente. Kada birate dresera, raspitajte se o njegovim metodama i uverite se da ne koristi nasilje ili zastrašivanje. Dobar dreser će raditi sa psom, ali i sa vama - naučiće vas kako da komunicirate sa svojim psom i kako da održavate stečene veštine.
Časovi osnovne poslušnosti korisni su za sve pse, bez obzira na rasu i uzrast. Nikada nije prekasno da se pas nauči pravilima, ali je najbolje početi što ranije. Štenci se mogu upisati na časove nakon što prime sve vakcine, obično sa tri do četiri meseca. Međutim, osnovne stvari mogu da se vežbaju i kod kuće od prvog dana.
Najčešće greške u vaspitanju pasa
Jedna od najčešćih grešaka jeste nedoslednost. Ako pas jednom sme da uradi nešto što mu drugi put zabranite, on će biti zbunjen i neće znati šta se od njega očekuje. Zato je važno da svi ukućani primenjuju ista pravila. Druga greška je kažnjavanje nakon što je pas već učinio nešto loše. Psi ne razumeju odloženu kaznu i ona samo stvara strah i zbunjenost. Treća greška je preterano maženje i dopuštanje neželjenog ponašanja jer je „slatko“ dok je pas mali. Ono što je slatko kod šteneta može biti opasno kod odraslog psa. Četvrta greška je nedovoljno kretanja i mentalne stimulacije. Pas koji je dosađan često će razviti destruktivno ponašanje, lajati, kopati ili bežati. Peta greška je korišćenje fizičkog kažnjavanja. Udarci, davljenje ili šutiranje mogu da izazovu agresiju, strah i nepoverenje. Šesta greška je zanemarivanje socijalizacije. Pas koji nije navikao na ljude, decu, druge pse i različite situacije može postati plašljiv ili agresivan.
Zaključak
Vaspitanje šteneta je proces koji zahteva mnogo ljubavi, strpljenja i doslednosti. Nema brzih rešenja, ali uz pravilne metode, svaki pas može da postane divan i poslušan član porodice. Ključne stvari su: postavite jasna pravila od prvog dana, koristite pozitivno potkrepljenje, nikada ne udarajte psa, obezbedite dovoljno kretanja i mentalne stimulacije, socijalizujte psa postepeno i sa pozitivnim iskustvima, i budite strpljivi. Zapamtite da je pas društveno biće koje traži vođu - budite ta vođa, ali na human i odgovoran način. Ako se suočite sa problemima koji prevazilaze vaše znanje, potražite pomoć stručnjaka. Uloženo vreme i trud vratiće se kroz vernost, radost i bezuslovnu ljubav koju će vam vaš pas pružiti.
Zapamtite: svaki pas je individua, pa prilagodite pristup njegovom karakteru i potrebama. Ono što uspeva jednom psu ne mora da uspe drugom. Budite uporni, ali i pažljivi. Vaš pas zavisi od vas i veruje vam. Ne izneverite to poverenje.